Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu, Brojevi 2-3, 2009.
Izvorni znanstveni članak
Boris Škvorc ; Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet 
Nebojša Lujanović
str 45-64
Sažetak:
Ovaj rad predstavlja pokušaj da se nasljeđe Ive Andrića i njegova ‘pozicioniranja između“ promotri u odnosu na pisce koji danas pišu ‘između kultura i između jezika’. Otvarajući se interkulturalnosti i dvostrukom identitetu, pisci bosanskog podrijetla koje je iz vlastita prostora ‘izvlastio’ rat u Bosni i Hercegovini, postali su pisci interkulturalna naboja koje je teško bez rezerve svrstati u određeni (samo jedan) niz nacionalne književnosti i pripadnosti određenom povijesno zadanom generičkom književnom obrascu. U radu najprije navodimo pisce koji su tijekom zadnje četvrtine dvadesetog stoljeća također postali dijelom druge sredine, poput Kovača i Kiša. Zatim se detaljnije bavimo Andrićevom pozicijom te piscima kao što su Miljenko Jergović, Igor Štiks, Aleksandar Hemon, Dževad Karahasan i Andrej Nikolaidis. Iz komparativne perspektive, rad neprekidno povlači paralele s piscima ‘pozicioniranim između’ u anglo-keltskoj tradiciji postkolonijalne književnosti, od V. S. Naipaula, pa sve do suvremenih britanskih indijskih pisaca poput Salmana Rushdija. Povlačenjem tih paralela otvara se mogućnost za postkolonijalno pozicioniranje Andrića i kasnijih pisaca, ali i mogućnost da se definira hibridni identitetski obrazac, multiplikacija potencijala pričanja u konstrukciji teksta i ostvarivanje jezičnih igara u ‘osvajanju’ drugog jezika i njegova korištenja tijekom ukazivanja na ideologemski zasićene slojeve teksta. Otvarajući ovakvu pozicioniranost ovaj rad pokušava otvoriti mogućnost daljnjih istraživanja i razotkrivanja prirode i metodoloških pristupa transnacionalno pozicioniranim tekstovima i njihovoj recepciji.
Ključne riječi:
dekonstrukcijsko čitanje; drugi; društveno djelovanje; međuprostor; nepripadanje; postkolonijalna perspektiva; pozicioniranje između; pripovjedne taktike
URI:
https://zbornik.ffst.unist.hr/?p=1621