Ima li smisla pisati u ratu? Imali li smisla pisati o ratu? /Autorefleksija nad zapisima o Riđanu, Petru i Pavlu (1991.-1998.)/

Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu, Broj 5, 2012.

Stručni rad

Helena Peričić ; Sveučilište u Zadru 

str 221-231

Icon

05_13_Pericic PDF

Sažetak:

Helena Peričić, autorica teksta, temelji ovo svoje autoreferencijalno promišljanje na vlastitoj knjizi dnevničkih zapisa, članaka, pisama, dramskih fragmenata, poezije i dr. oblika objavljenoj pod naslovom On the Red Horse, Peter and Paul, A Small Bok about a Big War (Diary Entries, Articles, Letters, 1991-1998) / O riđanu, Petru i Pavlu – mala knjiga o velikom ratu (Dnevnički zapisi, članci, pisma, 1991.-1998.). Knjigu je na engleski prevela Petra Sapun, a lektorirao Nick Saywell, dok ju je u dvojezičnom englesko/hrvatskom izdanju objavio Cambridge Scholars Publishing 2010. (Newcastle upon Tyne, UK). Kako naslov upućuje, knjiga se sastoji od tekstova koje je autorica pisala tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj (1991.-1995.) i poraća, živeći u to doba u Zadru, no važni su i komentari koje je napisala par godina potom, a koji su istaknuti kurzivom. Oni nude udaljeniju, „objektivnu“ perspektivu. Knjiga predstavlja jedno od mogućih viđenja ljudske sudbine u drastičnim ratnim okolnostima, ne samo na razini egzistencijalnih pojavnosti već i na razini mogućnosti i primjene književne relacije/stvaralaštva u tom okviru. Tri su osnovne sastavnice načina pisanja ovoga/ ovakvoga teksta koje autorica obrazlaže. Prvo, nužna je „zbiljskost“ autora/naratora u pripovijedanju građe kakva je ova, a koja se tiče života u ratnim uvjetima. Drugo, važna je autorova zadaća opisati događaje kojima je svjedokom i u kojima je tek prividno – s obzirom na okolnosti – „sveznajući“ pripovjedač. Autorica je ovdje tek apsurdni akter koji učinkovito ne utječe ni na što osim na vlastiti tekst i jedino
nad njim – za razliku od političkih i vojnih događaja – ima pravoga nadzora. Treće, stvarajući ono što postupno i bez njezine izvorne namjere postaje književnim tekstom – autorica nastoji nadvladati vlastitu emotivnost u okolnostima koje iznuđuju osjećajnu pregnatnost: ona uz mogućnost kritičkoga odmaka, provokativnosti i nemirenja u
svom pisanju, ali i u intertekstualnim izletima odnosno u književnosti uopće, pronalazi smisao koji mahom nedostaje događajima u pogubnu vremenu.

Ključne riječi:

autobiografska književnost; autoreferencijalnost; Domovinski rat u Hrvatskoj; pisanje u/o traumatičnim vremenima

URI:

https://zbornik.ffst.unist.hr/?p=1312