Lada i Ljeljo u folkloristici Hrvata i slavenskom kontekstu

Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu, Broj 5, 2012.

Izvorni znanstveni članak

Marko Dragić   ORCID icon orcid.org/0000-0001-5362-6814 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska

str 43-62

Icon

05_03_Dragic PDF

Sažetak:

U slavenskoj mitologiji Lada je božica proljeća, mladosti i plodnosti, a njezin sin Ljeljo bog je ljubavi. U čast tih božanstava do pedesetih godina dvadesetoga stoljeća Hrvati su izvodili ophode, obrede i pjesme. Međutim, ti su obredi i pjesme kao i drugi usmeno-književni oblici ostali u narodnom pamćenju. Mnoge su obredne lirske pjesme sačuvale arhetipske oblike. Neke su od njih svojom strukturom bliske
usmeno-retoričkim oblicima. Te pjesme pripadaju magijskoj književnosti. Jezične su karakteristike tih pjesama: ritmičnost, simboličnost, slikovitost, metaforičnost, alegoričnost i emocionalnost.
Neki su, dakle, običaji i obredi sačuvani u zapisima, ali ih je još više sačuvano u narodnom pamćenju. Kultni ansambl Lado od 1949. godine njeguje tradicijsku kulturu u domovini i svijetu. Općenito se može reći da je sa samostalnošću Republike Hrvatske došlo i do oživljavanja hrvatske tradicijske kulture i zanimanja za usmenu književnost. Mnoga kulturno-umjetnička društva oživljavaju starinske običaje. Mnoga su kulturno–umjetnička društva revitalizirala drevne ophode ladarica i ljelja.

Ključne riječi:

Lada; Ljeljo; ophodi; obredi; magijske pjesme

URI:

https://zbornik.ffst.unist.hr/?p=1233